Riječ je riječ Poem by Knuts Skujenieks

Mene se ne može pokoriti ne može me se razoriti na otvorenom
Polju zgaženog prokletog i popljuvanog
Ne gledaj moje kosti koje sve sporije
Hodaju pod mojom kožom ali ako želiš pogledati možda
Ovo je lekcija slušaj moje riječi slušaj
Slušaj počuj slušaj opet ali slušaj
Jer moje su riječi moje djelo, a drugog ajela nemam
Neću ga imati
Bitka u životu u kojemu ću biti gubitnik jer
Nema ni bajunete ni ratnog žara samo riječi
Smještam se u središte najotvorenijeg miesta da se ukorijenim
Za godinu ili dva stoljeća zar je to važno? Ako upravo sada ili
Nakon sedam unci znoja zar je to važno?
Moje kosti ništa ne vrijede jer imam riječi a one
Nisu riječi janisa petera ili knutsa skujenieksa te riječi su
Ljudske
Ako želiš pogledati uravnotežene kosti na laktovima ili
Staviti nogu ispred sebe ali riječ je riječ čak zaboravljena
Ostavlja odjeke u šumskim krugovima nav odi i razdoru
Ljudi s životom i njima samima
Čak i najprostija riječ najogorčenija riječ je Ljudska
Odakle te riječi dolaze nije na meni da znam ni tebi
Ni kamo odlaze
I naše slabo znanje drži nas na životu vezani smo smrću
Našim postojanjem
Stoga slušaj čuj pored mene ukorijeni se
I nećes biti pokorena