TEORIJA OBLAČENJA Poem by Damir Šodan

ujutro je ( . . . )
zakopčala wonderbra
i pomislila kako je dobro
to što ona zna da je ona ona
a ne nijedna druga.
na primjer, neka doktorantica koja zna sve
o templarima i kumranskim rukopisima,
ili žena koja čisti stubište i ima blizance
koji ne silaze s rošula.
sad kad sam to shvatila, čini mi se
da bi bilo dobro kad bih u skladu s tim
i djelovala, a ne samo riječi, riječi, riječi . . .
riječi koje imaju moć da povjeruju i u ono
što ti nije u glavi (ali je tu negdje).
i onda ostaneš sama s rubljem na žici
i svemogućom tugom pokislih majica.
izložena mutnoj vodi neznamčega
koja grgolji u ustima zločestih tajnica.
i što reći toj pametnoj djevojčici?
je li ta žena pogriješila?