Dolina Makova Poem by Nastasimir Franovic

Igraju se oko tebe crni gavranovi u sniježnoj bjelini beskraja
Nižu se stope kaljavih čizama da svjedoče bestidni trag
Ljudi bez obraza u gnijezdu omraza sa zlatnog lanca pušteni
Mislili su umrijeće viteška Crna Gora
Zasmuknut će ko smrznuta ptica
Bez glasa
E neće vala!
Ona ti ovako mala jamac!
Malo li te puta pregaziše Crna Jatke
A ti opet ustajala
Koliko sablji o krše i vratove iskrivi
Koliko praha i fišeka po kamenu ovom razasu
Da je žito bila bi žitnica
Bijeljeli bi ti se vrhovi od hljebova
Tekle bi dolinama i kanjonima tvojim crvene rijeke
Poljima škrtim rasli bi krvavi makovi za svaku glavu što počinu u ove krše tvoje
Koliko majki, sestara i nevjesta u crno zavi,
prekrila bi maramama nebo da ne vedri
A kiša neprosutih suza nikad nebi stala
Toliko si zlotvora gordo ispratila
Ne kloni mila moja
Ne bojim se, nego onako u jedu sa sobom zborim
Ne zatrije te niko