Kada sam prvi put pobjegao od kuće
ispod jastuka zakopala si klicu smrti
i iznijela plahte na vjetar
izdahnula svjetlost postelje u šake
i dugo je prosijavala između prstiju.
Dok sam ja stopirao anđele na cesti
ti nisi kuhala ni prala
živjela si baš kao anđeli kojima sam dizao
palac u zrak.
Duboko u pustinji zvijezda
mislio sam na svinju
koju puna milosti toviš u svinjcu
i gledaš u moju preko noći obrijanu glavu.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem