Kad život potroši našu ljubav,
mila moja, ostaće uspomene,
malo bola i rijetki uzdasi.
Uspomene će biti sjenka u magli
koja će vremenom postajati bajka
koju će dopisivati naša djeca.
Ono malo bola za našom ljubavi,
vremenom i polako će brisati
sumorna stvarnost starosti,
ali će u njoj dovjeka biti
nacrtano veliko srce tvoje.
Rijetke uzdahe će zamjeniti svjetla,
zvuci i brzina velikog grada.
Samo kad padne neželjena noć,
tišinu omalene sobe će narušavati
poneki moj uzdah za našom ljubavlju.
Kad život potroši našu ljubav,
mila moja, bićemo srećni.
Mi smo djeci ostavili bajku
u kojoj je dio naše ljubavi;
treba samo da je dopisuju,
treba samo da je
prenesu na njihovu djecu.
Od njih zavisi.
27.7.2012.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem