KADA PRAH USTAJE Poem by Slavko Jendričko

KADA PRAH USTAJE

Skoro će u prah
lastavičja gnijezda
i mi ćemo leći duboko
u postelje
a da nisi provjetrila smrt.

A nije da nisam tražio
i pohranjivao ti na tijelu
najtanji zvuk dodira
najljepšeg zvona u suton.

Odavna se moliš
zbog mog jezika
poradi kojeg propadam
u strašno neznanje
još uvijek ne zna mi
sudbinu
prah iz utrobe.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success