Skoro će u prah
lastavičja gnijezda
i mi ćemo leći duboko
u postelje
a da nisi provjetrila smrt.
A nije da nisam tražio
i pohranjivao ti na tijelu
najtanji zvuk dodira
najljepšeg zvona u suton.
Odavna se moliš
zbog mog jezika
poradi kojeg propadam
u strašno neznanje
još uvijek ne zna mi
sudbinu
prah iz utrobe.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem