KAKO DA TE OSLOVIM? Poem by Branko Maleš

moja je žena zaspala na krevetu!
televizija se sama ugasila i postala
namještaj, ja sam udahnuo duboko i
sada ronim!
u takvoj tišini sve uspijeva!
kao munja, oslobođena najlonske
vrećice, mojoj je ženi sijevnula brada!
kad se okrenula, imala je bradu kao
filozofija!
koliko hegela na krevetu!
dao sam joj ruže i rekao:
kakav dan!
izbjegavali smo denuncirajuću sintaksu,
nije se, zapravo, znalo tko s kim razgovara
a tko spava!
bio sam toliko učtiv da je svjetiljka pre-
gorjela!
hoćemo li? rekao sam pokazujući mrak
svjetlo je konačno postalo tema!
nisam znao napušta li me kad je krenula,
kad je krenuo prema iscrpljenoj žarulji?
možda je već postala sveta!
možda je već negdje slave kao datum!
možda je slana ispod brade?
tko to zna, dragi?
vodoinstalateri su bistri ljudi, ali gdje
naći tako brzo jednog bistrog vodoinstalatera
u zagrebu
koji je ekonomsko, političko i kulturno središte
hrvatske?
moram odmah na mjesec! koliko smeća?!
haa! vikat ću prema zaječvoj!
moja žena sanja, a ja gledam njen san!
probudit ću je,
slika je sve lošija
boje su dlakave!
ako se probudi, pričat ćemo o video-recorderu!
sve je tema!