Pavol Janik

(1956 / Bratislava)

New York (Croatian) - Poem by Pavol Janik

Na vodoravnome zrcalu
ispruženog zaljeva
strše šiljci uglatoga grada
zabodeni direktno u zvjezdani svod.


U blistavom moru svjetiljki
prekrasno stradavaju u brodolomu
zanosne lađice sa štiklom
na tvojima uzbudljivima nogama
koje plove u potpalublju
brokatne večernje haljine.

Odjednom smo nestali
kao igle u labirintu staniola.

Neke stvari uzimamo osobno
predugačke limuzine
olinjale vjeverice u Central parku
i metalno tijelo mrtve slobode.

U New Yorku se prije svega smrkava.
Upali se svjetlucavi mrak.
Mnogokraki luster velegrada
piše svake večeri na sjajnoj površini vode
Einsteinovu poruku o brzini svjetla.

A još prije toga suton zaplavi
srebrni ekran njujorškog svoda
hektolitrima holivudske krvi.

Kamo stremi carstvo od mramora i stakla?
Kamo ciljaju rakete vitkih nebodera?

Bog kupuje hot dog
na dnu šesdesetkatne ulice.

Bog je crnac
i voli sivu boju betona.

Rodio se svoj vlastiti sin
u kartonskoj kutiji
najnovijeg modela roba.

Topic(s) of this poem: new york


Comments about New York (Croatian) by Pavol Janik

There is no comment submitted by members..



Read this poem in other languages

This poem has not been translated into any other language yet.

I would like to translate this poem »

word flags


Poem Submitted: Monday, May 23, 2016

Poem Edited: Monday, May 23, 2016


[Report Error]