ONDINA BEZ MAGISTRALA III Poem by Milorad Stojević

dok žvačeš lakmus i uran runa, je li te trta?
dok embrion i mozak na koptskom brvnu glođu rakuni
dok prozirna koža s lojem i naftom linja i prši hrta
dok mrtve šarune i kolomaz slažu i žvaču na laguni?

Ondino! Ondino! bekrija ti i usrano slini rater
u hipu i gibu vodene krmke, u širu oklopa kornjače
sere na tepih ulja i mjedi: ti si familias mater!
ti si štene u dječjoj mokraći, u krcu i prcu Zornjače!

otkrij, razori, smoždi, upali, iskovrčaj to meko runo
burgijaj u sintezi i čoporu tala, u čoji i čaju od mente
išti djeliće željezne prašine i crna mesa skiptra, o Luno!

nek' gorivo dahće i ključa, krpi i lokotu i venus-čamcu
u bičevima što se roje i liju u mesingani drob pente
i drhti u salu mramora i sapunskom iću, u frigidnom mamcu.