list lijesa lomi se na trnu mrke ruže
gdje Rilke krepava i moči oči i kreč,
gdje prepoznaješ ikru, kvas i vrtne puže,
ali slavi! - u šaci soli drhti moj grgeč
u slijedu prhova i muha slijedi kokanje,
živi gar odakle su niti svijetle stigle
da mrču i zapretu flusno crno lokanje
da dohvate bijes muda i tebske krigle.
u zraku i svršnom vazduhu piše se krok,
mrs ukljeva i sadne tišine mrtvih gena,
na koje, u hladu, na žici, iz kite piša Grock
u epruveti, u kori rajčice, u kršu iz Oza
u najbrundavijoj bužici erogenih žena
gdje se topi tijelo iz kog' curka - boza.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem