Poslednji Ples Poem by Jankovic Zoran

Ušli smo u tu kafanu
samo da popijemo piće,
staro društvo i ja.
Pogledi su nam se sreli.
Poželio sam da budem
blizu tebe kao nekad.

Pomalo su mi mutna sjećanja.
Ne sjećam se kako si bila obučena.
Znam da sam te gledao kroz haljinu,
a ti si me gledala pravo u oči
i smješila si se.

Naručio sam ti piće i nazdravio ti.
Klimnula si glavom diskretno damski,
a osmijeh ti nije silazio s lica.
Pokazao sam glavom
prema praznom podijumu.
Učinila si isto i smiješila si se.

Prišao sam tvom stolu.
Ustala si i uhvatila pruženu ruku.
Plesali smo kao jedno,
kao da je ponovo
naše matursko veče.

Nažalost, bilo je davno
i mi smo se mnogo promjenili.
Čak su svirali neku drugu muziku:
"Adio kerida".
a iz tvog osmijeha naše mladosti
meni se činilo kao da slušam:
"Besame mucho".