Smokva Poem by Nastasimir Franovic

Iz kuće kraj južnog zida.
Na prozor na gornjem spratu izvirila smokva.
Krenula da skupi svaku zraku svjetlosti.
Ukućana nema.
Prozorske grede prekrio je bršljan.
Penje se polako.
Ko zna koliko dugo i eto stići će do krova.
Treba mu još vremena.
Sa glavnih vrata izašla je mrgodna drača.
Stoji k'o ljutiti gazda i neda unutra.
S ruku mu visi ogrozd kupina.
Ispred njega kao neki gost koji je upravo stigao stoji šipak, razgranat i okićen crvenim pupoljcima.
Čeka da rascvjeta.
Raste dan.
Ukućana nema.