Strahota (Serbian) Poem by Pavol Janik

Strahota (Serbian)

Rastežem vodu
u kojoj se ogledaš.

Krikom zaustavljam
svo moguće oticanje.

Tako lišen reči
obraćam ti se dahom.
Cakliš ledeći se ispred mene
kao da si ispred suše.

Neumorno bušiš utrnulu površinu
i na momente otkriješ dno,
da bih nazreo dan,
koji će u tebi samo još svanuti.

Pixiades, Smiljana

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success