Svjetlo Istine Poem by Jankovic Zoran

Bijelo svijetlo istine
sjedi u mraku publike života.
Učini mu se na trenutak
da je iz tajnog ugla poštenja
nešto lijepo žmirka,
ali kad otvori oči zna
da je laž odavno ugasila sve.

Tada zasijaju lažne zvijezde,
znoje se pod reflektorima,
ponekad od toplote kojih ih krasi,
a ponekad od straha što će se
njihovo svjetlo jednom ugasiti.

Kad se ta predstava završi,
Kad padne tamna zavjesa od laži
Bijelo svjetlo istine ponosno
prošeta svoju najljepšu haljinu
na užarenoj pisti života
i zasvjetli najčarobnijim sjajem.

Laž tada postaje tužna publika
koja je htjela da od mraka
napravi najsjajnije svjetlo.
Samo za trenutak laž posrne
onda nastavi da korača nekom
drugom pistom jer za ljubav
prema njenom izmišljenom šou
ona može voljeti bilo koga.