TKO JE SVE ZEC I 'BIO SAM NEKAD'? Poem by Branko Maleš

tri sam muža imala na borneu,
na borneu!
svi su bili ko petorica i jedno
malo moje golo zlato!
bili su visoki, niski, dlakave
općine i divlji dolari!
popela sam se na njih i vidjela
sheme bogova, gradilište anđela,
cijevi i liftove
čopori svetog zraka miješali su
kapare, kurkumu, kardamon, kumin i
lučki kopar od 25 tisuća stanovnika!
rodila se riba, nacrtali su joj vodu
i rekli, ljubi!
prošla je neka brbljava italija,
u smeđi, podgrijani ocean, pun
mlade elektrike, popadali su
biseri, žabe i 8 kraljevića
zajedno sa sonetima!
iz zvečeva sam jedino spasila
lješnjake,
na mojim su ušima i sad sam lijepa
kao
biber na jajetu,
šafran na riži,
na dnu mora, u snu, u opasnom
galvanskom
pokeru!
muževi su pojeli uši!
konstantno su pjevali kao
bezazleni pištolji!
sad sam gola!
moram na palmu, moram do kokosa,
zagrlit ću ga kao prva udovica,
alergija, alegorija, kozmetika i
indijsko
pravosuđe!
tri sam muža imala na borneu,
na borneu!