U MREŽI Poem by Slavko Jendričko

Pismo je prije jučerašnjeg
a nije svanulo.
Otvaram internet stranicu
www.tuga.hr
jedna izgubljena duša
pjeva o mrtvom Rimbaudu
i traži svoju prvu ljubav
između visokih nanosa snijega.
Pored mene je
moja napola slomljena žena.
Dodirujem njezin dlan
ali ne ostavljam nikakav trag krivnje.
Nikada neću znati
zašto se meni na dlanu
ugasila zvijezda.
U šaci kada je stisnem
na plavom ekranu topi se snijeg.
Noćas je u snu opet vrisnula moja žena,
tuga kojom je budim
jedini je blagoslov i dar njenu strahu.
Zašto bih inače kao blago sačuvao osjećaj krivnje?
Do jutra
u linijama dlana tražio nevidljiv zločin.