Vodenjak Poem by Miroslava Odalovic

Vodenjak

Mojim je snovima hodao
vodenim hodom Dunaa
i sa zlatnim lancem u ruci
sa njim i stari Bind
zlo svih rijeka
u svakoj mu šacu udavljena
po jedna ljudska riječ

golemu nijemost udahnuh
sa pjesama Rusalki
u kolu s njima riđokosa
hvatah anonska klasja
u klipove vremena

u sumrak nađoh trag plaveti
u očima dunavskog demona

u raskozorje shvatih
koliko je teško
skoračiti iz ptice

1993.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success