3. GLAS POLUBOGOVA Poem by Milko Valent

glazba je glas polubogova.
svaku večer ispiju po svježe jaje
kroz usku trubu.
žumanjci se cijede niz ludilo
u kutu nekog kluba bez portira.
za to vrijeme bogovi šute.
oni su privatne vrline,
intimno donje rublje za dvoje.
bogovi šute i sanjaju glasne
barske zore kao pakao svetog trojstva:
raja, čistilišta i razbludne svetosti.
a ja volim glazbu, golu čipku mesa i jazza,
čipku koju srce nije zaboravilo tkati.