Cekaj Me Poem by Ladislaus Kish

čekaj me

Čekaj me noćas u dvorima našim
lijepa, nježna s zvijezdama u očima toplim,
mirisima polja žitnih u kosama boje zlata.
Nasmiješi se,
nek'zora usne jagodama, šumskim, crvenim,
kad ugledaš mene
i vjetar što na krilima svojim tebi me nosi.
Čuješ, zvona nebeska zvone ljubavlju iskrenom,
dolazim tebi u postelju plavog lana,
zagrli me, ljepotom očarana,
ljubi me strasno, ne govori ništa,
voli me kao i ja što tebe volim
dok kroz prozor u noć otvoren
uspavanku zvijezde poje za svijet i nas dvoje.
Mi usanjani u san u zagrljaju skovanom;
ljubavlju i vjernošću,
snivamo snove zajedničke,
nas dvoje u jednom biću, jednom tijelu
do crvene zore rane suncem zore obasjane.