Crni pjesnik, krletke tajne sjajni kos
Izlizani štap u rukama njegov je ponos
A stari šešir iskustva krije mu ramena
Sve što ostaje jest samo njegova sjena
Taj udaljeni pogled izumrla je vrsta
Te krvave usne i brada bijela, čvrsta
Usamljeni putnik svakog različitog doma
Isklesana vaza iz vječnog živog loma
On je kao urlik, napadan i vriježan
No i kao ljubavnik, postojan i nježan
Spomenik svakog prolaznog vijeka
On stoji u sjeni, kao gorka utišana jeka
Mrtvo tijelo, samo riječ u njemu živi
Ali svakom novom krotku dušu okrilii
Još jedna igračka vlastite sjete
U srcu svome, bio i ostao razigrano dijete
On je gospodin, crvena ruha stari labud
Svaka opomena, udisaj i skriveni blud
Njegove misli krojile su Zeusove muze
Dok kroz prste su mu padale poderane suze
On stupa kroz trnje kao noga bosa
On je izmučena neprekidna rosa
Otac svake pjesme, svakog viteza i diva
On je odjek svijeta i sin njegovih vila
Usprkos svemu i dalje fučka sam
Za sve svjetle koji ne razumiju njegov san
Pod tamnim obrazom dok ne čuje zov
Dok vrijeme ne odluči zakopati njegov rov
Crni pjesnik, krletke tajne sjajni kos
Izlizani štap u rukama njegov je ponos
Još jedna igračka vlastite sjete
Još jedan ljubavnik i razigrano dijete
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem