Kakav Ushit Poem by Marko Mohac

Kakav Ushit

Kakav ushit...

Jel osjećaš tu moć,
Dok tiho gaziš kroz noć,
Dok rukom miluješ svod,
A zvjezde, u dlanu ti sijevaju.

Kakav ushit
Svaka riječ ti je tiša,
Kad suze ispire ti kiša,
Poljubac duhova kroz hod,
A ti se ljuljaš,
u uho ti pjevaju

Izgubio sam te vodiće,
Vjetar ih je sakrio u priče,
Zato klizim kroz maglu.
I možda sve što nam treba
Jest skriti se od neba u nju,
Ali ne, nešto je više od straha tu
Jel osjećaš

Kakv ushit
Naslonjena na grudi,
Nek ti srce moje sudi,
Dok me gladiš rukom,
Ja podrhtavam,
tvoji prsti me odijevaju,

Sada ležim u travi,
Kiša mi svira po glavi,
Svoju ludu tutnjavu pjesmu.

I možda sve što nam treba
Jest zagrljaj ili poljubac u nju,
Ali ne, nešto je više od ljubavi tu
Jel osjećaš...
Kakav ushit
Kakav ushit

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success