Ja Nisam Gost Poem by Miroslava Odalovic

ja nisam gost ovom tihom času
kad kiša za mene gorku kapju sprema
ne priznajem pad ni kad postoji zagrljaj
što će me odnijeti rijekama do ušća
i neću kraj kad od ničeg nije
ja hoću tok kretanje smisla
da raširim sjene i kad znanja nema
s njima da se igram i tako pomjerim
grafitu granice zida
ja nisam gost već domaćin kraj dovratka
što pod strehom stanuje od samog početka
na trijemu gdje čeka na stubu oslonjen
i ćutke gleda u noć