Ja, predpjesnik Poem by Vlado Martek

Ja, predpjesnik

Ja, predpjesnik,
povlačim se iz pjesme.
Zadajem si na glas rok sudbine.
Napunih se vremenom pred taj izlazak,
a da ću baš uraditi, ne znam; tok
je cjelovit i jezik ne mogu nagovoriti
na nj, urećući dobitak svakog predmeta.
Ovaj osmi stih: svjestan ispuštam iz iluzije
sjenku svog primjera, nadasve već
ono što bi bez mene meni značilo —
Predpjesma je danas u sredini
iako su strane u imenima pune.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success