Vlado Martek Poems

Look, I'm protected
by the alibi of poetry,
I'm writing a poem.
...

Evo, sada sam zaštićen
alibijem poezije,
pišem pjesmu.
I potreba za smislom
daje mi veliki kredit
za cik-cak pisanje.
A neću, ipak, koristiti eksponente
kolektivne zaštite
uskličnik, upitnik, prekid.
Koristit ću patnju. Tegobu Zapadnog Balkana.
Otkud raspoloženje nego od stizanja:
za vrijeme češljanja stigla je knjiga:
Presecanje haosa. Na elegantan način
postala je dio frizure.
Tako jest: Jedna knjiga, Jedna pjesma,
Jedan žuđeni put.
Osjećam da je zaštita - prošlost, i
čuvam emociju maske.

Iživio sam svoju umjetničku snagu. To
ne stane u zlokobnu kutiju
mimo radne sreće.
...

*
tumarati se jezikom može
bez kraja.
Zauzeti stav znači ponuditi
predpjesmu čiji sadržaj
ispunjavaju/nose uvjeti, stavovi,
materijali, alati, podloge svojim
značenjima.

*
Svako uzimanje
pisaljke u ruku
čin je poštenja

*
Povlačim se iz svih
pjesama, da bih bio odgovoran
za buduću pjesmu, načinjenu
u radu na poeziji

*
Priprema je pjesma
je predpjesma
*
tri slobode slobode
slobode

*
ja tri puta godišnje
mijenjam mišljenje
o poeziji

*
jedan pjesnik
manje jedan pjesnik
jednako ništa pjesnika

*
jedna dvije tri četiri
pet šest sedam osam
devet deset jedanaest
dvanaest trinaest
četrnaest petnaest
šesnaest sedamnaest
osamnaest riječi pjesme

*
u Hrvatskoj ima
121 stari pjesnik
i 239 mladih pjesnika

*
tristo šezdeset metafora podijeljeno
sa osamnaest pjesnika jednako
dvadeset metafora i jedan pjesnik

*
tri do pet sadržaja
plus pet sadržaja
jednako osam do
deset sadržaja

*
23. patnja

*
šteta
što je poezija
sve

*
ovdje počiva gola riječ
samo rukom i mašinom
zapisana,
ja joj ne izmislih
budućnost

*
državo, unakazit
ću te poezijom

*
odričem se
metafore

*
da sam pjesma
bio bih ptica

*
ja se zalažem za poeziju
a vi je samo pišete
...

*
you can wander through language
endlessly.
To have an attitude means to offer
a model: the pre-poem and its content
fulfil/carry conditions, attitudes,
materials, tools, backgrounds with its
meanings.

*
Every grasping
of a pen in hand
is an act of honesty

*
I withdraw myself from all
poems, ready to be responsible
for the future poem, created
through work on poetry

*
Preparation is a poem
is a pre-poem

*
three freedoms freedoms
freedoms

*
I change my opinion
about poetry
three times every year

*
one poet
minus one poet
equals zero poets

*
one two three four
five six seven eight
nine ten eleven
twelve thirteen
fourteen fifteen
sixteen seventeen
eighteen words in poem

*
in Croatia there are
121 old poets
and 239 young poets

*
three hundred metaphors divided
by eighteen poets equals
twenty metaphors and one poet

*
three to five subjects
plus five subjects
equals eight to
ten subjects

*
23rd torment

*
it's a pity
everything is
poetry

*
here lies a naked word
written
only with hand and machine,
I have not created
a future for it

*
state, I'll disfigure
you with poetry

*
I renounce
metaphor

*
if I were a poem
I would be a bird

*
I stand for poetry
and you only write it
...

Odričem se jedne svoje napisane
pjesme, s ovom pjesmom rušeći
sadržaje patnji u pratnju
jeziku. Sunce je ujutro
veće od nas, najidealnijih bez djela.

I nek je bolje ovo slično pjesmi od
najviše idealne prisutne u samom jeziku.
Jer sve što sam rekao
dijelom već biva njihova priča i zadnja
je riječ na to: poezija. Sada
me se nada pjesnik.
...

I renounce a poem I have
written, with this poem I demolish
the subject of torment that follows
language. In the morning
the sun is bigger than us, who are at our best without artworks.

Let this similar poem be better than
the highest ideal of poetry existing in
language itself. Since all I have said
is partly their story and the last word
after that is: poetry. And now
the poet hopes for me.
...

Ja, predpjesnik,
povlačim se iz pjesme.
Zadajem si na glas rok sudbine.
Napunih se vremenom pred taj izlazak,
a da ću baš uraditi, ne znam; tok
je cjelovit i jezik ne mogu nagovoriti
na nj, urećući dobitak svakog predmeta.
Ovaj osmi stih: svjestan ispuštam iz iluzije
sjenku svog primjera, nadasve već
ono što bi bez mene meni značilo —
Predpjesma je danas u sredini
iako su strane u imenima pune.
...

I, pre-poet,
withdraw myself from the poem.
I give myself the deadline of destiny aloud.
I fill myself with a time before departure,
but would I do that, don't know; the flow is
complete and I couldn't persuade language
to be itself and I curse the profit of every object.
This eighth line: consciously I omit the shadow of my example
from the illusion, and above all
what would have its meaning without me -
Today the pre-poem is in the middle
although the margins are full of names.
...

Puno je pepela u srcu, c, r, s, u
A vatra i njene vatre badava gore
Tome se je za veseliti. Bit ćemo
kad tad sasvim nalik sebi u poeziji.
Pojedinac i prekida vatru, pa prepisuje
uzdah po uzdah. Doba je padajućeg teksta.
Definitivno je klima u pismima.
Milujem mostarinu, eto to je za reći.
Čak mi se ne plače, mada predviđam tuđi plač
i srodan je ko bora smiješku. Odlučivanje
je plaćanje. Ustuknuti - treba!
Nudili su mi dopodne, i punu zdjelu lovaca,
a baš sam mrav koji sad pogledava djela prijatelja
i misli, - mislim: Dobio sam dobrotu da je
provedem pisanjem. Što će mi sve.
Najzdraviji sam kad mislim na poeziju. Pisanje
je ostatak samog rastanka. Kako je dubok
površni smisao. Posižem za njom. Točno je to.
Jedino - supstrat razloga po njoj jednak je ničemu.
Sjećam se izjave: Tobožnji odmor od umjetnosti je tu.
To ukrašavanje ukrasa tako je bijedno pored još bjednijeg:
ljudskog spavanja i u slovima.

Tko zna što sve može stići reći?
A poezija je samo nastavak.
...

So much ash in the heart, r, e, t, a, h
And fire with its flames burns in vain.
Something to be happy about. Sooner or later
we will be exactly like ourselves in poetry.
The individual interrupts fire and he copies
sigh by sigh. The time of the falling text.
Weather is definitely in the letters.
I'm fondling the toll for the bridge, that much I can say.
I don't want to cry, but I foresee the crying
of the others and it is akin to wrinkling like a smile.
To decide is to pay. Withdraw - you should!
They hurt me in the morning, and my bowl was full of hunters,
and I'm just like an ant looking at works of my friends
and thinking - I think: They gave me kindness to
translate into writing. I don't need everything.
I'm healthiest when I think about poetry. Writing
is a remnant from departure. So deep is
superficial meaning. I reach for her. That's right.
Only, the essence of reason equals nothing according to her.
I remember a statement: The so called break from art is here.
This ornamenting of ornaments is even more pathetic
compared to human sleep and letters.

Who knows what it could mean?
And poetry is only a sequence.
...