Magla
I svjetlost koja liježe sa mnom
Riječi prekinute uzdahom
Kližu žicom moje duše u revni lom
Te stepenice koje vidim u sjeni
Kriju tajnu tvoje same srži
Ono što čuvaš u dubini se pjeni
Uzdiže me i veličanstveno me drži
Zašto, zašto me ne vidiš tamo gore
Iza leđa šapućem ti ljubavne rime
Dok ponos i zidovi među nama more
Na njima se okrečeš, lepršiš poput dive
Sanjaj našu ljutnju kao centar oluje
Izgradi naše breme, probudi grijehe krive
Povit ću ih sve da ti ime vječno bruje
Jer oči tvoje u srcu mome žive
Samo ti i ja, jer svemir guši
I nove zvijezde među nama će rasti
Sada kada žudnja okrutno me ruši
Priđi i zapali vrhunac ove strasti
Molim te ne ostavljaj me u tišini
Da samo vjetar prevrče namjere moje
Da mi prsti pružaju ka udaljenoj milini
I svi uzdasi samo dane broje
Uništi me, kao treptaj u znaku
Ili obriši note koje lelujaju u zraku
Mahni,
Barem kao odraz u staklu
I dopusti mi da vrištim...
Kao svjetlost kroz maglu
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem