Kolijevka Poem by Nastasimir Franovic

Kolijevka

Voljena budi zemljo moja Predaka mojih kolijevko
Vječna i dovijeka
Nepresušni izvori tvoji i voda tvoja s krša
Kad se napiješ jednom slobode ko te vode
Nema okova i lanaca dovoljno jakih
Da utamniče slobodu
Svaki se udar pretvori u prkosni osmjeh
Udrite, udrite Nema te sile i golgote da bi rekli nemojte više Dok god ima krvi u nama
I koliko god zemlja naša popiti može
Đe god pogledam u nebo tamo će kliknuti soko I or'o suri što leti kroz vrleti naše
Onaj što se vijori na barjaku našem ponositom
Crvenom ko krv naša
Padaće barjaktari ponositi ko snoplje žita
Barjak će stjati uspravno i gordo zauvijek