Korijeni Poem by Nastasimir Franovic

Kao dub sa puno čvorova i zbijenih godova.
Nabrojati možeš godina i godina.
Ođen đe se broji dubina korijena.
Priča što se prenosi sa koljena na koljeno.

Čuješ li dobro kako zemlja tvoja diše?
Korijeni iz lokava krvi u kamen se primiše.
Slušaj, imaš zašto i ne pitaj koliko.
Ođen je imanje tvoje vaskoliko.

Kolijevka ti puče u ove krše.
Nedaj da ti snove rasprše.
Pričama slatkorečivim i ruvom gospodskim.
Ođen je duša tvoja u vrletima ovim gorskim.