Kuća Poem by Nastasimir Franovic

Kuća

Imao je malu ali praktičnu kuću
On se brzo spremi gdje god da krene
Kuća ko kuća dom maleni koji odabereš
Ali da imaš kuću koja sa tobom ide
To mora da je puž, rak samac ili Petar
Ovo je priča o Petrovoj kući što na rame stane
Ponekad ga čitavim putem žulja
Pa Petar zastajkuje i popravlja
To mora da ga je pognuo kućni prag
Ili ga po vratu pritiska balkon
Balkon sa pogledom u daljinu
Niz gradske ulice ili na planinski put
Ide Petar
Gleda da nadje neko zgodno mjesto za svoju kuću
Sa nadstrešnicom od plavog neba
Zavali se tako u ležaljci na svom balkonu
Gledajući u oblake i cvjetne livade koje je ostavio prošlo ljeto
Tu pored njega dobroćudni kos što kljuca i briše kljun
U daljini kreja obučena u lijepi ružičasti sako sa bijelim okovratnikom
Krešti pokušavajući da pjeva
Dlanom se šiti od sučevih zraka što se probijaju kroz oblake
Usne tako uz cvrkut šumske ševe
S muzikom koju najviše voli
Probudi se umiven kišom
Rukom crvenom od dodira jastuka od koprive
Zagledan u nezaboravak plavi