Nije mogao naći riječi
Pale su preko ruba kao tihi žar
Slučajni susret pogleda
To je sve čemu se nadao
Ali ona je držala i noć i kraj
Stajat će strpljiv kao sat
Siguran da nikad nije pronađen
I kao šapat u tišini balkona
Ostati samo na privid
Njenim zamišljenim osmjehom ograđen
No ruka mu već drhti
I ona već pleše njegovim umom
Zatomljeni suton zajedljivo se smije
A zatim nestaje
Razbijen i ukraden svakim šumom
Kako da ovaj put sumnja
Kad svaki njen pokret je sjao
Sa strašću ponosna mu prilazi
Samo da ga dotakne
I ništa drugo više nije znao
Njeni prsti na obrazu
Palili su u dubinama onaj skriveni sjaj
Slučajno zalutali poljubac
To je sve čemu se nadao
Ali ona je držala i noć i kraj
Oboje, bili su nepokoreni mir
Stari lovci koji skrivaju svojeg zločina glas
Pronašli su se u tami
I na plahtama razotkriveni
Razlili se jedan drugome u spas
Sada gledao je svoju dušu
U krhotinama znojnog njenog tijela
I u tihim jecajima
Prosutih na njenim grudima
Prepoznao trnce svojih želja
I nikada nije imao riječi
Sa kojima bi preživio takav raj
Slučajni susret pogleda,
to je sve čemu se nadao
Ali ona je držala njega
I ovu noć
I njen kraj
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem