Majske Trešnje Poem by Nastasimir Franovic

Majske trešnje

potkresana mi je grana plodonosna
puna majskih trešanja
crvenih k'o krv
osakaćeno stablo 
sasušena rana
crni se k'o jama 
kraška bezdanica
nepomenica
iskopana rukom božjom
božja lakomica
tjelesima napunjena
ispričana
opjevana
tugovana
oplakana
izlelekana
lelek odjekuje
potuljeni
k'o daleki eho
Lelek
pojačava
da ne omrkne
da ne osvane
razum
da se sunce ne pojavi 
da mjesec ne osvjetli tminu
prolaze dani
kao oblaci
tmurni vjesnici kiše
što zamaknu 
za brdo 
sunce se ne umori
ni od izlaska
ni od zalaska
mjesečev srp žanje
ispunjena luna razgrće tminu
i taj lelek izvanji
uporan
ne prestaje
da ruži moju tišinu