Među Njima Se Krijem Poem by Marko Mohac

Među njima se krijem
Među samcima punih priča
Tamo u miru kuta i na rubu tijeka
Gdje sunce šapuće horizontu vijeka

Kao stranac ja hodim
Stazama pješćanih stopa
I dičim se stasa kojeg mi poklanja
Svaki tvoj pogled u žaru svitanja

Mi samo smo ljudi
I želimo stalno više
Budimo gorja i zaklanjamo kiše
U mirnome moru šapućemo sve tiše

Ako mi ime tražiš, ja dat ću ti pjesme
Pa u toj hrabroj oluji otisni se u lađi
Pođi tamo, i tamo, među njima me pronađi

Greškom struji i kliže moje oko
Tražeći mir u svjetlu, gore, gore visoko
Strižu prsti, strasti i grijeh u milju
Stalno hropću i skaču u buci da se kriju
I dišu da kradu moj glas i moje breme
Svakoga puta i stalno nove sjene
Da sunca mi ukradu i mora mi zapjene
Da vjetrovi stanu i kose mi urede
Da utihnu riječi, da zrca mi zalede

I da u tome svjetlu, ja zaboravim tebe