Mladost I Poem by Jankovic Zoran

Kad smo mladi i zbunjeni
treba nam na srce na dlanu.
Neko ko će našu mladu zvijezdu
da drži što dalje od visina.

Mladost mora biti što dalje od sunca.
Ona je nježna i vrlo lako sagori.
Ali ne treba joj zvijezda vodilja
da je vodi u nebeske visine,
jer mladost je zvijezda u usponu.

Ako je dugo uz zvijezdu vodilju
zna da se utopi u njoj
i ostane samo krpa koja viri
iz nebeskog jarbola.

Nebo mora da pripada
mladim zvijezdama
a zvijezde vodilje su samo
zračci svjetlosti koji
pokazuju pravi put ili
misle da pokazuju pravi put.

One vremenom sve sporije
žmirkaju i gase se tužnim sjajem
a dojučerašnje mlade zvijezde
postaju vodilje ili se obe
odjednom ugase.

Sunce je majstor čarolije
u vječitoj igri svjetla i mraka.