Moj Lančić Od Snova, Ukras Za Tvoju Dušu Poem by Jankovic Zoran

Od slova sam pravio privjesak.
Tačke i zareze postavljao sam
na mjesta koja se tebi svidjaju.
Mjenjao sam oblike i mjesta slovima
ali nisam promjenio smisao;
nisam nigdje stavio upitnik
jer sam pisao našu pjesmu:
Tanki lančić pletene sreće.

Rekla da je to mnogo lijepo
i nisi pitala da li je za tebe.
Znala si. Pisano je tebi.

Kad sam pomislio da ukras
napisan za tvoju dušu
podjeliš sa pogledima drugih.
Samo si grubo rekla:
"Baš me briga za druge."
I otišla si da lakiraš nokte
u zelenu boju,
u boju mojih očiju.

Drugi sad gledaju s ljubavlju
u naš privjesak od mojih slova
i tanki lančić naše pletene sreće.
Kažu da je lijepo a ja zamišljam sliku:
Miris zelenog laka za nokte,
oštar kao moj pogled u tvoja slova
i vidim ožiljak na duši koja je snivala
običan, neostvariv san sa naslovom:
Čitajte, ovo je samo njoj napisano.