Prolaznost Poem by Nastasimir Franovic

Gledao sam kako nastaje velika ribarska barka
Iza naše sive montažne kuće sa vrtom i pogledom na cestu Rebra barke izrađena od murvinih trupaca pomoću pile i dlijeta Zatim poređana na tlo koje je obraslo čičkom
U bačvi do nje gori vatra
Drvena rebra se na toplini jedno po jedno uvijaju
Stojeći na prstima kao balerine
U blizini crkve Gospe Snježne, na uskoj cesti
Krišom sam vozio susjedov bicikl
Odozgo sam gledao kako nastaje barka
Svaki dan je rasla dok nije stigla do očevih prsa
Čuli su se zvukovi struganja i oštrih udaraca koji su ravnali stranice trupa
Gledao sam očeve grube ruke i povremeno brisanje znoja s lica Već sljedeći dan prova je bila ravna i pričvršćena metalnim stezaljkama Izgledala je barka kao mladunče kita zalutalo tamo na kraj ceste
Odavno ne živimo u toj montažnoj sivoj kući
Preselila se u moje sjećanje
Barka se umorila noseći mreže i plinski fenjer
Svoju starost završila je vezana za malo kameno mulo
Kao nasukani kit Još uvijek vidim majstora u starom foto albumu.
Nedavno sam šetao uskom ulicom pokraj crkve Gospe Sniježne Koračao sam oprezno kao kad sam potajno
uzimao susjedov bicikl na krug ili dva
Crkveno zvono zvoni kao nekada
Siva kuća je još tu kao uokvirena slika vremena