sastavljam inventar samoće Poem by FARUK ŠEHIĆ

pasijans
rostfrajni samovar i vodena para
cigare & kafa
duhanski dim i miris fildžana
abažur boje mahagonija
križaljka
sivi baloner i kiša što pada ukoso
Leonard Cohen
radijska muzika uz prvi gutljaj kafe
samilost prema mravima, paucima, muhama
purpurni termofor
ugrijan komad crijepa ili cigle
(za grijanje stopalâ u krevetu)
teški jorgani prepuni hladnoće
sporo brujanje motora u frižideru Obodin
pisak samovara u Herbertovoj pjesmi Priča o ruskim emigrantima
škripa snijega pod zimskim cipelama
jabuke u porculanskoj zdjeli na stolu
crno-bijeli portabl i špica za Glas Amerike
staklena pepeljara kupljena u second hand shopu
na čijem dnu su tri presovana runolista iz Garmischa
srebrena tabakera sa bakrenim intarzijama
replika iz Buñuelovog filma Mliječni put:
vaša je sloboda samo fantom
mrazom okovani prozori sa pravilnim kristalima leda
koji liče na znak za Olimpijske igre u Sarajevu
stablo breze u Radićevoj sa kukom eksera u kori
pored kojeg starac x-nogu sjedi na školskoj stolici
i čuva auta od hidrauličnog pauka
željezne kapije turobnih kuća nazubljene prema nebu
ćiro na istočnoj tribini Željinog stadiona
kraste mahovine na sjevernoj strani ugašenog tvorničkog dimnjaka
smrvljena flaša polulitarske pive
ultražuto plastično cvijeće na soukbunarskom mezarju
što se rasplamsava u zimskoj polutami
akvarijumske ribice u izlogu zoo-marketa
nož od slonove kosti iz Pakistana i glineni totem iz Meksika
predmeti što nemaju nikakvu svrhu sem da kupe prašinu
flaše skupocjenog alkohola na staklenim policama iza šanka
zrcalo u kojem svakog jutra gledam svoje natečeno lice
i koje mi iznova dokazuje da sam tvaran i živ
samoća je suptilan osjećaj izgnanstva u vlastito tijelo.