FARUK ŠEHIĆ

FARUK ŠEHIĆ Poems

Supermen je u penziji
hramlje na lijevu nogu i boli ga kičma
ruke drži ispružene u zraku dok hoda
to mu je profesionalna deformacija
od silnog letenja

napokon je spoznao da je zlo neuništivo
ne može se sjetiti časa kada je sa filmskog platna
hrabro sišao u stvarni svijet
uglavnom, čovjek je od krvi i mesa
dodiri su istinski, bol je nepodnošljiva
hoda ulicama kao i drugi ljudi
ne posjeduje nikakvu moć

sada mu više nije ni važno
što je zbog ljubavi postao smrtnik
njegova žena je mrtva
sa njom je dobio dva sina, dva Superjuniora
često ih vidi kako zasijecaju nebo kao komete
leteći neustrašivo u susret iskušenjima

pod stare dane čita Marksa i Lenjina
shvatio je da je liberalna demokratija čisto sranje
i zna da je Marks prorekao globalizaciju
ipak, u svojim je stavovima usamljen
kao i prije dok je bio filmski heroj

Supermen je u penziji
veš mu pere čistačica stubišta u njegovoj zgradi
živi skromno u jednosobnom stanu
nedjeljom sjedi u parku na drvenoj klupi
čita dnevne novine i bajatim hljebom hrani ptice.
...

Superman ist in Rente
er hinkt auf dem linken Bein und hat Rückenschmerzen
wenn er geht halt er die Arme ausgestreckt in der Luft
eine Berufskrankheit
vom vielen Fliegen

endlich hat er erkannt dass das Böse unverwüstlich ist
er kann sich nicht an den Moment erinnern als er von
der Kinoleinwand
mutig in die reale Welt herabgestiegen ist
also, er ist ein Mann aus Fleisch und Blut
die Berührungen sind wahr, der Schmerz unerträglich
er geht durch die Straßen wie andere Leute auch
er verfügt über gar keine Kräfte mehr

jetzt bedeutet es ihm nichts mehr
dass er wegen der Liebe ein Sterblicher geworden ist
seine Frau ist tot
zwei Söhne hat er mit ihr bekommen, zwei Superjuniors
oft sieht er, wie sie den Himmel schneiden wie Kometen
auf angstlosem Flug, den Versuchungen entgegen

auf seine alten Tage liest er Marx und Lenin
er hat begriffen dass die liberale Demokratie totale Scheiße ist
und er weiß Marx hat die Globalisierung vorhergesagt
trotzdem ist er in seinen Ansichten einsam
wie zuvor als er ein Kinoheld war

Superman ist in Rente
seine Wäsche macht die Hausmeisterin in seinem Gebäude
er lebt bescheiden in einer Einzimmerwohnung
am Sonntag sitzt er im Park auf einer Holzbank
liest die Tageszeitung und füttert die Vögel mit altem Brot
...

vidio sam anđela na pijaci
sjedio je na limenom krovu štanda
ispod njega u drvenim gajbama
složene su paprike, paradajz, mladi krompir
kupus, crveni luk i zelje
stopala su mu visila sa krova
njima je ovlaš dodirivao kosu prolaznika
jednom je kupcu skinuo šešir sa glave
puhao je lagan vjetar miješajući mirise
svježeg voća, povrća, cvijeća & ribe
zavirivao je ljudima u face
odmjeravao je prodavače dok rade sa vagom
zurio u njihove natekle ispucale šake
rasplakao se ugledavši stariju ženu
kako kupi trulo povrće ispod štandova
počela je padati sitna kiša
niz latice ofarbane margarite
slijevala se blijedoplava tinta
izgledala je kao kurva sa kilom šminke
kad joj poteku suze
anđeo je raširio krila i poletio u nebo
razmišljam, ako postoji poetska pravda
anđeo će zagrnut noću
iščupati srce prodavaču što zakida na vagi
međutim, ne vjerujem
jer anđeli uglavnom poziraju
i smrzavaju se goli na freskama.
...

ich sah am Marktplatz einen Engel
er saß auf dem Blechdach eines Stands
unter ihm in Holzkisten
geschichtet waren Paprika, Tomaten, Jungkartoffeln,
Kraut, Zwiebeln und Spinat
seine Füße hingen vorn Dach
leicht berührte er das Haar der Vorbeigehenden
einem Käufer nahm er den Hut vom Kopf
ein leichter Wind wehte und mischte die Gerüche
von frischen Früchten, Gemüse, von Blumen & Fischen
er schaute den Menschen in die Gesichter
er begutachtete die Verkäufer die mit der Waage arbeiteten
er starrte auf ihre geschwollenen gesprungenen Hände
er begann zu weinen als er eine ältere Frau sah
die faules Gemüse unter den Ständen aufhob
es fing an zu nieseln
von den Blütenblättern einer gefärbten Margerite
floss hellblaue Tinte
sie sah aus wie eine Nutte hinter einem Kilo Schminke
der die Tränen kommen
der Engel breitete die Flügel aus und flog in den Himmel
ich denke mir, wenn es poetische Gerechtigkeit gibt
wird der Engel in Nacht gehüllt
das Herz des Verkäufers herausreißen der an der Waage betrügt
aber ich glaube nicht daran
denn Engel posieren hauptsächlich
und frieren nackt auf den Fresken.
...

imao sam dvadesetdvije godine
bili smo tek došli na liniju
decembar je donio suhu zimu
lišće obloženo mrazom
hrskalo je pod čizmama
na kozijoj stazi vidio sam
nekoliko kapi krvi
komad ljudske lobanje:
sa vanjske strane busen kose
sa unutrašnje, hrapava površina
sluzava i nalik mjesečevoj,
bilo je to sve što je ostalo na zemlji
od Šarić Seduana.
...

6.

to je moja rijeka
u njoj sam se prepoznao
tamo gdje su gusti šaševi pletenice sedrenih nimfi
što u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra
po kojima hodaju užareni kupači dok madžar prska zrakom

to je moja rijeka
brza kao misao na onoga koga voliš
sposobna kao opal da mijenja nijanse
to je delta u obliku šljaštećih vena
niz koje plove lađe drvenih rebara
a između njih sijevaju ulašteni riblji trbusi
s krljuštima većim od ljudskog nokta

to je moja rijeka
njena boja se rimuje sa atmosferom
pio sam je kao majčino mlijeko
skriven od metaka, gledao je kroz drhtave listove jasena
i divio se njenom živom plavetnilu

to je moja rijeka
u ratu, crta razgraničenja dvije strane svijeta
berlinski zid sa milijardu kapljica
kojeg smo sagradili u babilonskim stražarskim noćima
iz sve snage žudeći da ga razbijemo

to je moja rijeka
moja zemaljska zvijezda
ne tako slavna kao Guadalquivir
ali ipak teče kroz moje srce
savršeno opravdavajući svoje ime.
...

u Sarajevu
april je zaista najokrutniji mjesec
gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ
duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije
samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ
zbog čega ćeš plaćati vlastitom krvlju
na Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim zidovima
a ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamija
zrak je britak kao mjesec mrtvih
u kafanskim pričama rat nikad ne završava
raspoređuju se divizije među pivskim flašama
priča se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima
o krivcima i žrtvama
stoput utvrđena „istina" mjerka se nanogramskom vagom
jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca
ako je Brazil zemlja sa najviše fudbalskih selektora na svijetu
ovdje stanuje najveći broj drvenih filozofa i mizantropa
uprkos svemu što me razara i nakrivo oblikuje
i dalje učestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju
Sarajevo, nisi mi dalo ništa
izuzev svoju poeziju.
...

in Sarajevo
ist der April wirklich der grausamste Monat
wo sich Fantastik und Horror in Körperretorten mischen
Geister hängen in der Luft, Geister literarischer Schizophrenie
du musst sie bloß pflücken, diese traurigen Trauben der Universen
warum mit dem eigenen Blut bezahlen
in Bistrik und Kovači sind die Häuser von hohen Wänden umgeben
und die menschlichen Seelen offen wie die Kuppeln von
osmanischen Moscheen
die Luft ist schneidend wie der Totenmonat
in den Kneipengeschichten hört der Krieg niemals auf
zwischen den Bierflaschen werden die Divisionen geordnet
man erzählt von Serben, Moslems und Kroaten
von Schuldigen und Opfern
die hundertfach ermittelte „Wahrheit' wird mit einer
Nanogrammwaage gewogen
denn die epische Erzählweise ist die Frucht roter Blutkörperchen
wenn Brasilien das Land mit den meisten Fußballtrainern
der Welt ist
lebt hier die größte Anzahl von Feierabendphilosophen
und Misanthropen
trotz alldem was mich kaputt macht und verbiegt
mache ich weiter mit bei deiner paradoxen Mythenbildung
Sarajevo, du hast mir nichts gegeben
außer deiner Poesie.
...

pasijans
rostfrajni samovar i vodena para
cigare & kafa
duhanski dim i miris fildžana
abažur boje mahagonija
križaljka
sivi baloner i kiša što pada ukoso
Leonard Cohen
radijska muzika uz prvi gutljaj kafe
samilost prema mravima, paucima, muhama
purpurni termofor
ugrijan komad crijepa ili cigle
(za grijanje stopalâ u krevetu)
teški jorgani prepuni hladnoće
sporo brujanje motora u frižideru Obodin
pisak samovara u Herbertovoj pjesmi Priča o ruskim emigrantima
škripa snijega pod zimskim cipelama
jabuke u porculanskoj zdjeli na stolu
crno-bijeli portabl i špica za Glas Amerike
staklena pepeljara kupljena u second hand shopu
na čijem dnu su tri presovana runolista iz Garmischa
srebrena tabakera sa bakrenim intarzijama
replika iz Buñuelovog filma Mliječni put:
vaša je sloboda samo fantom
mrazom okovani prozori sa pravilnim kristalima leda
koji liče na znak za Olimpijske igre u Sarajevu
stablo breze u Radićevoj sa kukom eksera u kori
pored kojeg starac x-nogu sjedi na školskoj stolici
i čuva auta od hidrauličnog pauka
željezne kapije turobnih kuća nazubljene prema nebu
ćiro na istočnoj tribini Željinog stadiona
kraste mahovine na sjevernoj strani ugašenog tvorničkog dimnjaka
smrvljena flaša polulitarske pive
ultražuto plastično cvijeće na soukbunarskom mezarju
što se rasplamsava u zimskoj polutami
akvarijumske ribice u izlogu zoo-marketa
nož od slonove kosti iz Pakistana i glineni totem iz Meksika
predmeti što nemaju nikakvu svrhu sem da kupe prašinu
flaše skupocjenog alkohola na staklenim policama iza šanka
zrcalo u kojem svakog jutra gledam svoje natečeno lice
i koje mi iznova dokazuje da sam tvaran i živ
samoća je suptilan osjećaj izgnanstva u vlastito tijelo.
...

luđak klizi kroz gomilu
prestrašen onim što vidi

invalid prosi u zapišanom pasažu
njegov goli batrljak
metafora je svijeta u kojem
živimo

ako sam ja pjesnik guzova
onda je ulica puna poetskih slika

na klupi se družim sa staricama
volim ih kao i Różewicz
one su so zemlje.
...

ein Verrückter gleitet durch die Masse
verängstigt von dem was er sieht

ein Behinderter bettelt im verpissten Durchgang
sein nackter Stummel
ist die Metapher für die Welt in der wir
leben

wenn ich der Dichter der Ärsche bin
dann ist die Straße voller poetischer Bilder

auf der Bank spreche ich mit alten Frauen
ich liebe sie so wie Różewicz
sie sind das Salz der Erde.
...

Redžo Begić je poginuo
na Golom brdu
zrno mu je prošlo
uzduž kroz prsa
na usta mu je izlazila krv
umjesto toplog zraka
lice mu je postajalo
bijelo i žuto
sve je trajalo par sekundi
modrina neba
nakupljala mu se u usnama.
...

Redžo Begić fiel
auf dem Golo brdo
das Geschoss ging
senkrecht durch seine Brust
aus dem Mund lief ihm Blut
anstatt warmer Luft
sein Gesicht wurde
weiß und gelb
das alles dauerte ein paar Sekunden
das Blau des Himmels
sammelte sich in seinen Lippen
...

probudiću se kad otpadne lišće
navući ću vindjaknu uzdignuti kragnu
ruke namazati masnom kremom
i izaći ću vani samo kad je kiša
obilna i umiljata kao mlada gejša
moj kišobran je moja republika
puževi sa kućicama puštaće rogove
gliste će provjeravati dužinu svojih tijela
grimizne providne sa toplim srcima
probudiću se kad potamni sunce poput escajga
i ptice se počnu zbijati u krošnjama
uvtrloženog perja misleći na jug
hodaću bulevarima dugim kao stražarska noć
žiganje u kostima neće mi smetati
jer znam, to je bliskost sa zemljom
i nebom kojeg će munje nagraditi vatrometom
probudiću se kad otpadne lišće
i kad brezov čestar ostane kolodvorski pust
zaklopiću kišobran, iskoristiti ga kao štap
pustiću da me krunišu jesenje kapi.
...

ich werde aufwachen wenn die Blätter herunter fallen
werde eine Windjacke überziehen und den Kragen hochschlagen
die Hände mit einer fetthaltigen Creme einreihen
und werde nur hinausgehen wenn der Regen
üppig und anschmiegsam ist wie eine junge Geisha
mein Regenschirm ist meine Republik
Schnecken mit Gehäuse werden die Fühler ausstrecken
Regenwürmer werden die Längen ihrer Körper messen
purpurn und durchscheinend mit warmen Herzen
ich werde aufwachen wenn die Sonne dunkel wird wie Tafelbesteck
und die Vögel anfangen sich in den Baumkronen
zusammen zu drängen
mit aufgewirbelten Federn und Gedanken an den Süden
ich werde durch Boulevards gehen die so lang wie eine
Nachtwache sind
das Stechen in den Knochen wird mich nicht stören
denn ich weiß, das ist die Nähe zur Erde
und zum Himmel den Blitze mit einem Feuerwerk
belohnen werden
ich werde aufwachen wenn die Blätter herunter fallen
und wenn der Birkenwald leer wie ein Bahnhof bleibt
ich werde den Regenschirm zuklappen, ihn zum Stock machen
werde es zulassen dass die Herbsttropfen mich krönen.
...

pet koraka iza mene
lebdi moja zvijezda
lijepa i čista
kao hirurški skalpel

hiljade ljudi na glavnoj ulici
vuku za sobom svoje zvijezde
kao što djeca vuku za sobom
helijumska srca ili delfine

bacanje graha, gledanje u kašike
hiromantija, tarot, bijela magija
otkrij sudbinu u iskrzanom fildžanu
sve je moguće, živimo u nultom vremenu.
...

ünf Schritte hinter mir
schwebt mein Stern
schön und rein
wie ein chirurgisches Skalpell

tausende Menschen auf der Hauptstraße
ziehen ihre Sterne hinter sich her
so wie Kinder hinter sich
mit Helium gefüllte Herzen oder Delphine herziehen

Bohnenwerfen, in die Löffel schauen
Chiromantie, Tarot, weiße Magie
entdecke das Schicksal in einer angeschlagenen Kaffeetasse
alles ist möglich, wir leben in der Stunde null.
...

Kada bih imao dovoljno para poslao bih sebe u Berlin
DHL-om ili FedExom, moja težina je oko 85 kilograma
I trebalo bi mi dosta para da svoju težinu preselim u Berlin
Ništa, pozajmiću novac, uvijek ima ljudi koji imaju toliko novčanica
Koliko je potrebno da se stigne u Berlin u kutiji DHL-a
Odlučio sam da me FedEx ne zanima, jer mu je ime predugo
I rimuje se sa svim bosanskim firmama čiji vlasnici vole
Staviti „ex" na kraju naziva svoje kompanije, misleći kako
Će tako njihova comp. biti zapadnjački uspješna u biznisu
Poslaću se da dođem na Hauptbahnhof, tu sam već bio
Odatle se mogu snaći dalje, U-bahn sam nešto malo i upoznao
Njegov miris me privlači, navučen sam na miris berlinskog metroa
On mi obećava brzinu i dobar provod u noćima u kojima se može uživati
Moram se poslati u Berlin, želim dodirivati kamen Brandenburger Tora
Milovati guzove grčkim boginjama od kamena boje bijele kafe
Piti kafu na Potsdamer Platzu okružen vrapcima, koji, moram to reći
Bukvalno liče na pernate loptice sa kljunovima, koji im služe
Da odrede pravac leta ispod staklene kupole, ispod koje su nanizana
Neka jedra, čas mi se čini da su jedra, a drugi put da su džinovske kravate
I vrapci su me opkolili dok sam pio kafu, grijali se na suncu
Čekali da im dam kruha, jer sam sjedio na terasi australskog restorana
Gdje na repertoaru nude odrezak od krokodila i file od koala
Berlin je grad u kojem te od viška istorije ne može zaboljeti glava
To me je pročistilo, dok sam hodao po mrtvim njemačkim i
Savezničkim vojnicima, tačnije po fragmentima njihovih skeleta
Po travi ispred Reichstaga, pored rijeke Spree, gdje nebom lete
Pravi orlovi, ispod trave su bili slojevi istorije, čiste kao suza
Moram se poslati u Berlin, čvrsto sam odlučio pobjeći iz Sarajeva
U poštanskoj kocki od kartona, na koju će nalijepiti oznaku: Hitno!
Gore ću biti oslobođen feleričnih nacija i nedoraslih državica
Imam plavu kosu, zelene oči, sigurno će me pustiti na rendgenskoj
Kontroli, jer oni znaju, da, iako u Berlinu nisam rođen, imam ja
Puno jači adut u džepu: tajanstveni vodeni žig na svojim zjenicama
To je biometrijski pasoš države koja još nije stvorena
Jedne bezgranične države, ali do tada
Berlin će mi biti sasvim dovoljan.
...

Hätte ich genug Geld würde ich mich nach Berlin schicken
Per DHL oder FedEx, mein Gewicht beträgt etwa 85 Kilo
Und ich bräuchte viel Geld um mein Gewicht nach Berlin zu übersiedeln
Macht nichts, ich werde mir Geld leihen, es gibt immer Leute, die so viele
Geldscheine haben
Wie man eben braucht um in einer DHL-Schachtel nach Berlin zu gelangen
Ich habe beschlossen, dass mich FedEx nicht interessiert, weil sein Name zu lang ist
Und sich auf alle bosnischen Firmen reimt deren Inhaber gerne
Ein „Ex" an den Namen ihrer GmbH anhängen, im Glauben, ihre Firma
Würde auf eine westliche Art im Geschäft Erfolg haben
Ich werde mich zum Hauptbahnhof schicken, da war ich schon
Von dort aus finde ich mich zurecht, die U-Bahn habe ich ein wenig kennen gelernt
Ihr Geruch zieht mich an, ich bin süchtig nach dem Geruch der Berliner U-Bahn
Er verspricht mir Geschwindigkeit und gute Unterhaltung in den Nächten die man genießen kann
Ich muss mich nach Berlin schicken, ich möchte den Stein des Brandenburger Tors berühren
Die Hintern der griechischen Göttinnen aus Stein in Farbe von Milchkaffee streicheln
Auf dem Potsdamer Platz Kaffee trinken, umgeben von Spatzen, die, das muss ich sagen,
Buchstäblich an gefiederte Bällchen mit Schnäbeln erinnern, die ihnen dazu dienen,
Die Flugrichtung unter der Glaskuppel zu bestimmen, unter der Segel
Aufgefädelt sind, manchmal scheint mir, es sind Segel, ein andermal sind es riesige Krawatten
Und Spatzen hatten mich umzingelt, während ich Kaffee trank, sie wärmten sich in der Sonne
Warteten darauf, Brot zu bekommen, weil ich auf der Terrasse eines australischen Restaurants saß
Wo auf der Speisekarte Krokodilssteak und Koalafilet angeboten werden
Berlin ist eine Stadt in der du von zu viel Geschichte kein Kopfweh bekommst
Das hatte mich gereinigt, als ich über die toten deutschen und
Alliierten Soldaten spazierte, eigentlich über die Fragmente ihrer Skelette
Über die Wiese vor dem Reichstag, an der Spree entlang, wo im Himmel
Echte Adler fliegen, unter dem Gras lagen Schichten von Historie, rein wie eine Träne
Ich muss mich nach Berlin schicken, ich habe mich fest entschlossen aus Sarajevo zu flüchten
In einer Postbox aus Karton, auf die ich das Etikett: Dringend! aufkleben werde
Dort oben werde ich frei sein von fehlerhaften Nationen und unausgereiften Kleinstaaten
Ich habe blonde Haare und grüne Augen, man wird mich bei der Röntgenkontrolle sicher
Durchlassen, denn man weiß, dass ich, obwohl nicht in Berlin geboren, einen viel
Größeren Trumpf in der Tasche habe: ein rätselhaftes Wassermal in den Pupillen
Das ist der biometrische Pass eines Staates der noch nicht erschaffen wurde
Eines grenzenlosen Staates, aber bis dahin
Wird mir Berlin völlig reichen.
...

The Best Poem Of FARUK ŠEHIĆ

Supermen je u penziji

Supermen je u penziji
hramlje na lijevu nogu i boli ga kičma
ruke drži ispružene u zraku dok hoda
to mu je profesionalna deformacija
od silnog letenja

napokon je spoznao da je zlo neuništivo
ne može se sjetiti časa kada je sa filmskog platna
hrabro sišao u stvarni svijet
uglavnom, čovjek je od krvi i mesa
dodiri su istinski, bol je nepodnošljiva
hoda ulicama kao i drugi ljudi
ne posjeduje nikakvu moć

sada mu više nije ni važno
što je zbog ljubavi postao smrtnik
njegova žena je mrtva
sa njom je dobio dva sina, dva Superjuniora
često ih vidi kako zasijecaju nebo kao komete
leteći neustrašivo u susret iskušenjima

pod stare dane čita Marksa i Lenjina
shvatio je da je liberalna demokratija čisto sranje
i zna da je Marks prorekao globalizaciju
ipak, u svojim je stavovima usamljen
kao i prije dok je bio filmski heroj

Supermen je u penziji
veš mu pere čistačica stubišta u njegovoj zgradi
živi skromno u jednosobnom stanu
nedjeljom sjedi u parku na drvenoj klupi
čita dnevne novine i bajatim hljebom hrani ptice.

FARUK ŠEHIĆ Comments

Fabrizio Frosini 25 May 2019

Faruk Šehić (born 1970) is a Bosnian poet, novelist and short story writer. He was born in Bihać and grew up in Bosanska Krupa. He studied veterinary medicine in Zagreb until the outbreak of the Bosnian war in which he was an active combatant.

6 0 Reply
Fabrizio Frosini 25 May 2019

After the war, he turned to literature. His first book was a collection of poems 'Pjesme u nastajanju' ('Acquired Poems',2000) . Šehić lives in Sarajevo, where he works as a columnist and journalist. [Wikipedia]

6 0 Reply
Fabrizio Frosini 25 May 2019

Faruk Šehić, poeta, scrittore e giornalista bosniaco, è nato nel 1970 a Bihac e cresciuto a Bosanska Krupa. Ha studiato veterinaria a Zagabria fino allo scoppio della guerra in Bosnia nel 1992, quando ha fatto ritorno per arruolarsi nell’Esercito della Bosnia Erzegovina. Durante il conflitto è stato comandante di un’unità di centotrenta soldati ed è stato ferito gravemente a un piede. Dopo la guerra ha studiato Letteratura all’Università di Sarajevo.

6 0 Reply
Fabrizio Frosini 25 May 2019

Lavora come giornalista per il settimanale BH Dani. Considerato una delle voci più autentiche e poetiche della ex-Jugoslavia, pone al centro della sua opera l’esperienza della guerra, raccontandone la quotidianità, la brutalità, ma anche l’umanità con uno stile sobrio e poetico. Il suo libro 'Poesie in divenire' è stato pubblicato a Sarajevo nel 2000.

6 0 Reply

FARUK ŠEHIĆ Popularity

FARUK ŠEHIĆ Popularity

Close
Error Success