More, more zapljusni žalom!
Dobaci valom tvojim.
Sam sa svojim bolom.
Ja tu na obali stojim.
Razmišljam ima li zemlja daleka.
More kao naše plavo i pješčana žala.
Da li me ljubljena tamo čeka?
Pošalji joj more krunicu bijelu sa tvojih vala.
Sve tajne naše čuvaj more kao da su tvoje!
Sa žala neka joj bude na dar veo od morske pjene.
Možda i ona na obali stoji sama i sluša srce moje.
Dvoje koje se žarko ljube čuvaj sjene.
Nastasimir Franovic
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem