Voz U Šest I Petnaest Poem by Nastasimir Franovic

boca je prazna kao bunar želja
bez ijedne kapi i novčića
noć je potrošena i zoru čekam
u kafani zvanoj ~Zora~ je moj dom
te večeri maglovite glave
podupirem glavu laktovima
dok sjedim sam za svojim stolom
a sad su svi moji jer nema nikoga ovdje
osim mene i starog šankera
koji drijema preko puta mene
drijema i mumla
ne razbijajte čaše, gospodo
trideset sam vas godina sve podnosio
da, da trideset
i obraćam vam se sa gospodo
šanker čeka smjenu u šest
kafana radi kao bolnica
dvadeset četiri sata u tri smjene
šanker je u najtežoj smjeni
čekam voz u šest i petnaest
šanker sanja promjenu smjene
mene nema ko da zamijeni
gledam u bocu kao u bunar želja
volio bih da taj voz nikad ne krene