Daltonist For The Love ~ Ljubavni Daltonista Poem by Jankovic Zoran

I do not imagine more open eyes.
I do not believe in real tears again
from which it feels a draft of dreams.

You went quietly like a gloomy evening,
as a small cold that is not remembered;
a tiny rain that leaves no traces.
At high speed, on departure,
You forgot, somewhere, in my head,
Memories of yours, magic wind of letters.

You were married to your great "ME",
and I wanted only a little and usually "we".
And everything went round the imagined circle
who had a big, love hole
in which our dreams and our reality collapsed.

It seems like it was right.
If not, then it does not matter.

You wanted to marry in vain
for an ordinary Daltonist for love
who seemed to want to get married
only your magic letters.

And we could have our godfathers:
Maya Angelou and E. A. Poe.
he rest is ours only,
lonely infant called: Endless Poem.


27/08/2015

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ljubavni daltonista

Ne maštam više otvorenih očiju.
Ne vjerujem više ni pravim suzama
iz kojih se osjeća promaja od snova.

Otišla si tiho kao sumorno veče,
kao mala hladnoća koje se ne pamti;
sitna kiša koja ne ostavlja tragove.
U velikoj brzini, pri odlasku,
zaboravila si, negdje, u mojoj glavi,
uspomene na tvoj, čarobni vjetar od slova.

Ti si bila udata za tvoje veliko JA,
a ja, htio samo malo i obično mi.
I sve se vrtilo po zamišljenom krugu
koji je imao veliku, ljubavnu rupu
u koju su propali naši snovi i java.

Čini mi se da je bilo baš tako.
Ako nije, onda svejedno.

Uzalud si željela da se udaš
za običnog ljubavnog daltonistu
koji je, izgleda, želio da se oženi
samo tvojim, čarobnim slovima.

A mogli smo imati i naše kumove.
Recimo Maju Anđelu i Miku Antića.
Ostalo je samo naše, usamljeno čedo
koje se zove Beskrajna pjesma.