It was a regular conversation
when friends open the door
to the hearts that are hurt.
She read my poem about you.
She looked at me mysteriously and said:
"So, she still run through your veins? "
She left with a smile on her lips.
I remained silent as darkness.
I thought to myself:
"You said so nicely,
I wish you were right,
but poison runs in my veins.
I had the wrong blood donor.
Voluntarily poisoned by lies
I receive the most precious gift:
She returned my letters but like
I got a big account for memories.
I'm writing sadly.I know,
I will repay the debt for a long time."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Kako bih volio da je u pravu
Bio je to običan razgovor
kad prijatelji otvaraju vrata
srcima koja su povrijeđena.
Čitala je moju pjesmu o tebi.
Pogleda me je zagonetno i reče:
"Znači, još uvijek ti u venama? "
Otišla je sa osmijehom na usnama.
Ćutao sam kao mrak. Pomislio sam:
"Kako je to lijepo rekla,
kako bih volio da je pravu.
Ali u mojim venama teče otrov.
Imao sam pogrešnog davaoca krvi.
Dobrovoljno otrovan lažima
dobih najdraži poklon:
Vratila mi je moja slova
ali kao da sam dobio
veliki račun za uspomene.
Oporo i tužno pišem.
Znam, dugo ću vraćati dug."
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem
Sad and yet so beautifully penned.10+