Immortal Freaks ~ Besmrtne Nakaze Poem by Jankovic Zoran

Immortal Freaks ~ Besmrtne Nakaze



Since my Esmeralda
freak out for a boy
from the first bench to the door
I hear the wedding of church bells,
I don't play an immortal freak
called Quasimodo.

The goat of my Esmeralda
made ideal machine
which they call Al,
but didn't learn it
to write the name of a man
whom Esmeralda loves.

True love requires feelings.
Neither Notre Dame is not
what it once was,
but long live Notre Dame.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Besmrtne nakaze

Otkad je moja Esmeralda
poludjela za dječakom
iz prve klupe do vrata
slušam samo vjenčanje
crkvenih zvona.
Ne glumim besmrtnu nakazu
zvanu Kvazimodo.

Moja Esmeralda je voljela
kozu koju je napravila
bezlična, idealna mašina
koju nazivaju Al,
ali on nije mogao naučiti
kozu da napiše ime čoveka
koga Esmeralda voli.

Za pravu ljubav
su potrebna osjećaja.
Ni Notr Dam nije ono
što je nekad bio,
ali živio Notr Dam.

Saturday, November 16, 2019
Topic(s) of this poem: immortality
COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Jankovic Zoran

Jankovic Zoran

SARAJEVO, JUGOSLAVIJA
Close
Error Success