u procjepu srca mreže i svako slovo u zlato
ja hoću još zvuka i ptica daljina sopstvenih zov
granice stiha da sročim što beskraj samo ih zna
ja sam zašto prirode moje što nad svakim zato bdi
ja sam gdje puteva mojih što nad svakim tamo se budi
ja sam stajanje ovdje sred srca što mrežom me sopstvenom mni
cvjetova otvoren pupolj sopstvena školjka na dlanu
uho što čuje vrh planina i neposluh morskoga dna
kad gradovi trnu mi svjetla blagoslov novome danu
da biće sam tajna svijeta što svijetu smisao da
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem