Matursko Veče Poem by Jankovic Zoran

Danas mi se učinilo da mi nedostaješ:
Niavni pogled u novoj svilenoj haljini,
frizura iz časopisa tvoje mame,
korak i osmijeh izvježbani u ogledalu.
Tamnozelena haljina sa svjetlim paspulom,
frizura ala Princ Valiant na pola čela,
pogled princeze koja vraća iz bordela.
Ležerni korak usnule srne
i osmijeh poznate tv voditeljke.
Takvu te pamtim.

Ulazimo u salu sigurnim korakom.
Dugo smo to vježbali. Carski valcer.
Plešemo naš prvi ples. Bez treme,
vesela mladost je na svijetlom podijumu.
Znamo da nas svi gledaju ali kao
da smo sami. Gledamo se u oči.
Ti, blistava kraljica večeri
i ja, tvoj srećni pratioc.
Podijum se napunio
i mi ozarenih obraza
pijemo ponosno naš
prvi maturski šampanjac.

Bilo je to prije skoro četrdeset godina
Danas mi se učinilo da mi nedostaješ.
Vidio sam ista ozarena lica
isti blistavi osmijeh na svijetlom podijumu.
Sinoć je nekom bilo matursko veče.


Posvećeno jednoj Jasni
i svim maturantima na svijetu