Poljubac ti ovaj dajem!
Dok sad od tebe se rastajem,
Za ove reči se ne kajem-
U pravu si kad kažeš znam,
Da mi dani behu san;
Ipak ako nada ode nama,
U sred noći u sred dana,
dal u javi il u snu,
Je li onda jošte tu?
Sve što vidim, mislim znam,
Sve je samo u snu san.
U sred bure strašne stojim,
Na obalama nespokojnim,
I steže mi ruka desna
sitna zrna zlatnog peska,
tako retka! Ipak pašće,
kroz prste mi u dubine,
dok ja plačem, dok ja plačem!
O Bože ne mogu li steći,
Svoju ruku jače?
O Bože ne mogu li spasti,
Barem jedno od propasti?
Zar je sve što mislim, znam
Samo jedan u snu san?