Enchantress ~ Čarobnica Poem by Jankovic Zoran

I guess you don't mind what I imagine:

The enchantress, in the darkness of the bar,
who is absent-mindedly looking in the blank.
She gently slides with a hand
over the edge of half empty, bulky glass.
She says nothing,
only a glow in her eyes lightning
like the storm in a soul.

She looks like a abandoned mistress;
like a gambler's daughter who,
just now, lost the last token.

Only few select know she's happy
even when she has a pensive smile.
She is a enchantress in the black
that drives the universe
while dancing known familiar letter game.
Black Magic Woman writes poetry.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Čarobnica

Valjda vam ne smeta što zamišljam:

Čarobnicu u tami bara
koja odsutno gleda u prazno.
Ona nježno klizi rukom preko ruba,
napola popijene, glomazne čaše.
Ništa ne govori, samo sjaj u očima
sijeva kao oluja u njenoj duši.

Izgleda kao ostavljena ljubavnica;
kao kockareva kći koja je upravo
sad izgubila poslednji žeton.

Samo odabrani znaju da je sretna
čak kad ima sjetni osmijeh.
Ona je noćas, opet,
čarobnica u crnom
koja pokreće vasionu.
Pleše poznatu igru slovima.
Crna Magična Žena piše poeziju.